subota, 20 aprila, 2024
Sam svoj majstor

Foto uređivanje i grafički dizajn na Linuksu (3. deo): Darktable

Foto-obrada: Darktable

Autori: Zlatan Vasović, Dejan Maglov

U prošlom broju smo Vas uveli u svet rasterske grafike i upoznali sa Gimp-om. U ovom broju nastavljamo priču o rasterskoj grafici a teme su fotografija, foto-obrada i Darktable.

Šta je zapravo fotografija?

Fotografija (naziv potiče od dve grčke reči: photos (svetlo) i grafein (pisanje)) je tehnika pisanja ili bolje rečeno crtanja, pomoću svetla. Fotografija se dobija delovanjem svetlosti na površinu koja je osetljiva na svetlost. Krajnji proizvod ove tehnike je fotografija koja može postojati u fizičkom obliku (na papiru, staklu, limu…) ili u elektronskom obliku (na zaslonu ekrana, projektovanjem na određenu podlogu…). Istim nazivom se označavaju tehnička delatnost i grana umetnosti.

U današnje vreme razlikujemo digitalnu i analognu fotografiju. Razlika je u načinu detektovanja svetla. Kod analogne fotografije koristimo foto-osetljive filmove i hemijske reakcije koje izaziva svetlost na njemu. Kod digitalne fotografije, koristimo foto-čipove i foto-električni efekat koji izaziva svetlost na njemu.

Proces izrade fotografije

Oblast fizike koja objašnjava prirodu i način dobijanja fotografije je optika. Optika proučava osobine svetlosti i daje teorijsku osnovu za dobijanje fotografije kakvu mi danas poznajemo. Rana proučavanja svetlosti kao pojave dovela su do saznanja o talasnoj prirodi svetlosti. Ovo je objašnjavalo postojanje boja i razlaganje belog svetla na spektar boja različite talasne dužine. Međutim toj teoriji je falilo objašnjenje kako to svetlost osim svog pojavnog oblika, koji možemo uočiti čulom vida, nosi sa sobom i određenu količinu energije i to kroz sve sredine pa čak i kroz vakuum. Tek kvantna fizika je objasnila dvojnu prirodu svetla. U toj teoriji je rečeno da je svetlost deo elektromagnetnog zračenja opsega talasnih dužina vidljivog golom oku (od 380 do 780 nm). Izvan tog opsega je infracrvena i ultraljubičasta oblast koja se može detektovati samo instrumentima. Pošto je svetlost proizvod elektromagnetnog zračenja, osim svoje talasne prirode ona ima i svoju čestičnu komponentu. Elementarna čestica bez mase, foton, je nosilac energije svih elektromagnetnih zračenja pa i svetla.

Osnova svake fotografije, bilo digitalne, bilo analogne, je foton.

U slučaju analogne fotografije foton deluje na foto osetljive emulzije na filmu (celuloidnoj traci) i izaziva hemijsku reakciju. Ovako eksponirana traka filma mora da prođe hemijski tretman koji će je učiniti neosetljivom na naknadno izlaganje svetlu. Ovaj proces se naziva razvijanje filma. Razvijeni film je poluproizvod za dobijanje fotografije na nekom drugom mediju, papiru, staklu, foliji, limu… Analognu fotografiju ćemo sad malo zanemariti i više pažnje posvetiti digitalnoj fotografiji.

Digitalna fotografija

U slučaju digitalne fotografije foto-senzor detektuje fotone svetla. Osetljiva površina senzora sadrži nestabilne elektrone koji pogođeni fotonom postaju slobodni i prizvode napon i ta pojava se zove fotoelektrični efekat. Ovaj napon se odvodi do foto-procesora (engl. image processor) koji ove pojedinačne napone pretvara u sliku. Kada foto-procesor završi svoje (vrlo brz proces, pogotovo kod novijih digitalnih fotoaparata), slika se pojavljuje na ekranu fotoaparata.

Najznačajniji delovi digitalnog fotoaparata jesu:

  1. Objektiv
  2. Foto osetljivi senzor (najpoznatiji: CCD i CMOS)
  3. Foto-procesor
  4. Memorija i
  5. Ekrani za podešavanje i kontrolu slike

Od kvaliteta ovih osnovnih delova digitalnog fotoaparata zavisi i njegov ukupan kvalitet.

Treba napomenuti da bolji digitalni aparati imaju mogućnost i da čuvaju fotografiju u RAW formatu. RAW fotografija je datoteka koja sadrži minimalno procesirane podatke iz senzora bilo kog digitalnog fotoaparata. Raw slike su tako nazvane jer nisu još obrađene i samim tim nisu spremne za štampanje ili obradu sa programima za obradu rasterske grafike. Ponekad se nazivaju i digitalni negativi. Prednost RAW formata je mogućnost naknadne obrade slike na računaru sa mnogo jačim procesorom nego što je to onaj ugrađen u aparat. Na ovaj način se mogu dobiti mnogo kvalitetnije fotografije.

Kriterijumi za kvalitet digitalne fotografije

Dinamički raspon i formati

Dinamički raspon je odnos između najveće i najmanje moguće vrednosti za promenljivu količine, kao što su signali (na primer zvuk i svetlost). U slučaju fotografije signal je svetlost.

Formati fotografija (skraćeno foto-formati) se dele prema dinamičkom rasponu (engl. dynamic range).

Foto-formate možemo podeliti na nekoliko grupa:
1) formati niskog dinamičkog raspona: Formati koji imaju slabiji kvalitet ali to nadoknađuju malim zauzećem na disku. Neki od njih su PNG, JPG, GIF i TIFF koji ne mora uvek biti niskog dinamičkog ranga.
2) formati srednjeg dinamičkog raspona: Formati kod koji imaju 50:50 odnos kvaliteta i zauzeća na disku. Neki od njih su PPM i TIFF.
3) formati visokog dinamičkog raspona: Formati koji imaju visok kvalitet i veliko zauzeće na disku (prosečna fotografija visokog dinamičkog raspona je „teška“ 100 MB). PFM i EXR su najpoznatiji formati visokog dinamičkog ranga i smatraju se najkvalitetnijim formatima.

Rezolucija slike (fotografije)

Rezolucija slike se izražava u pixel-ima (skraćeno px). Ime pixel je nastalo od dve engleske reči – picture – što znači slika i element – elemenat. Dakle, pixel je element slike. Mada se pixel često naziva tačkom.

Primer upotrebe: 1280 × 800 px

Rezolucija slike se skraćeno izražava u megapixel-ima (skraćeno Mpx). Mpx je jedinica milion puta veća od px. U Mpx se izražava i rezolucija objektiva.

Primer upotrebe: 23,4 Mpx

Još veća jedinica je gigapixel (Gpx). Ona je milijardu puta veća od px.

Primer upotrebe: 26 Gpx

Najveća fotografija ikada snimljena je rezolucije 26 Gpx a satelitom 121 Gpx.

Darktable

Darktable je program za obradu digitalnih fotografija i predstavlja Adobe Lightroom u svetu slobodnih programa. Licenciran je pod GPL 3.0 licencom.

Prva verzija je bila 0.1 (alpha) objavljena 2009. godine. Poslednja stabilna verzija je 1.0.5. Verzija 1.1 je već u RC2 fazi i pretpostavlja se da će se skoro pojaviti kao stabilna verzija.

Darktable se nalazi u repozitorijumima za Ubuntu, Fedora-u, Funtoo/Gentoo, Arch, openSUSE i Red Hat Enterprise Linux 6/Scientific Linux 6/CentOS 6. Za ostale linuks distribucije je dostupan kao TAR.GZ paket i kao git. Verzija za Mac OSX je dostupna u eksperimentalnoj fazi.

Ograničenja za obradu fotografija sa Darktable-om nema. Najveća njegova prednost je što ima mogućnosti da radi sa RAW formatom. Možete menjati boju određenog dela slike, rotirati sliku, seći je, podešavati razne parametre (ekspozituru, svetlost, balans bele…), a nakon obrade fotografiju izvesti u JPG, PNG, TIFF, EXR, poslati je e-poštom ili postaviti u neki od internet servisa.

Podrška za Darktable obuhvata korisničko uputstvo, digitalnu knjigu koju možete odštampati, takozvane screencast tutorijale… Sve to možete naći na adresi http://www.darktable.org/resources/.

Društvene mreže za fotografe:
[1] http://www.flickr.com/
[2] http://500px.com/
[3] https://picasaweb.google.com
[4] http://twitpic.com/

Korisni linkovi:
[1] http://www.darktable.org/
[2] http://www.flickr.com/groups/darktable/