četvrtak, 18 aprila, 2024
Predstavljamo

Džentu

Autor: Stefan Nožinić

Često imamo priliku da pišemo o novim distribucijama koje su, pre svega, namenjene ljudima koji se prvi put sreću sa Linuksom. Ovog puta ćemo napraviti izuzetak i predstaviti vam GNU/Linuks distribuciju koja je upravo ono suprotno – nipošto nije za početnike. Kao što se može već naslutiti, ova distribucija nije toliko jednostavna za korišćenje, na prvi pogled. Vredi postaviti pitanje otkud potreba za ovakvom distribucijom i kako se ona poredi sa ostalim distribucijama u ovom rangu?

Džentu je nastao 2002. godine i predstavlja jednu od distribucija koja će vam omogućiti da vidite GNU/Linuks baš onakvog kakav jeste (stabilan, brz i transparentan) i iz toga da naučite nešto novo i zanimljivo.

Najpre ćemo pokušati da odgovorimo otkud potreba za ovakvim pristupom. Džentu se instalira tako što se preuzme osnovni sistem koji u sebi sadrži potreban softver za prevođenje nekih osnovnih programa (eng. compiling – prevođenje izvornog koda u izvršni) i koji služi kao osnova za dalju nadogradnju. Ako bi neko želeo da radi ovako nešto, to je sigurno proisteklo iz potrebe da sistem prilagodi svojim potrebama od samog početka. Mogućnost da prevedete softver, omogućava vam da uključite ili isključite neke njegove mogućnosti, što vam daje priliku da izaberete samo ono što je vama zaista potrebno i time optimizujete svoj računar. Na primer, ako ne koristite Qt aplikacije (kde), možete isključiti Qt podršku za razne biblioteke. Obično kad se pomene čuvanje resursa, odmah se pomisli na stare računare. U ovom slučaju se nikako ne misli na stare računare, već na novije računare čiji korisnici žele da iskoriste svu njihovu snagu samo na onaj deo koji je njima potreban. Ako na trenutak zaboravimo činjenicu da su nam performanse bitne, ovakav pristup ima i drugih prednosti. Jedna od dosta bitnih prednosti jeste minimalizacija sistema. Sistem od samo neophodnog softvera jeste dosta jednostavan za održavanje, a i manja je verovatnoća da će nešto krenuti naopako, što omogućava lako održavanje korisnicima, koji su najčešće i u ulozi sistem administratora na svojim ličnim računarima.

Pošto smo videli kakve su prednosti ovakvog pristupa, vredi zapitati se da li postoje slična rešenja Džentu i koja je suštinska razlika između njih. Mnogi će na pomen gradnje sopstvenog sistema od nule prvo pomisliti na LFS (eng. Linux from scratch – sistem od nule) koji daje mogućnost gradnje sistema od samog početka. Razlika između Džentua i LFS-a jeste ta što se uz Džentu dobija malo obimnija osnova, pa je time neki posao koji je svakako neophodno uraditi na većini sistema ovakvog tipa, već urađen za vas. Uz Džentuov osnovni sistem ćete dobiti prevodilac (eng. compiler), shell, upravnik paketa o kojem će kasnije biti više reči i mnoge druge neophodne alatke. Sigurno nećete dobiti kernel i okruženje radne površi.

Sistemi koji koriste sličan metod upravljanja paketima, jesu BSD sistemi. Oni koriste portove koji su slični Džentuovom portaž (eng. Portage) stablu. Ovde treba napomenuti da BSD sistemi ne spadaju u Linux distribucije, pa time ne koriste Linux jezgro.

Upravnik paketa

Na Gentoou je generalno usvojen princip da se sav softver (sa nekoliko izuzetaka) direktno prevodi iz izvornog koda u krajnji produkt (izvršni deo i dodatni podaci). Ovo se postiže pomoću sistema za upravljanje paketa koji će kompajliranje uraditi umesto korisnika, ali će vam opet dati mogućnost izbora koji biste imali i tokom ručnog kompajliranja. Ovaj sistem se naziva Portage i zvaničan je upravnik paketa. Izbor mogućnosti za svaki softver (npr. da li će se uključiti podrška za pulseaudio u nekom softveru) postiže se tzv. USE flagovima (eng. flags). Oni mogu važiti globalno za sve programe (recimo ako za sve programe želite da uključite podršku za systemd), a može biti pojedinačno postavljen za svaki. Postoji mogućnosti i patchovanja softvera, što je još jedna prednost ovakvog pristupa. Treba napomenuti da pored zvaničnih paketa postoje i tzv. overlaus koji omogućavaju korišćenje softvera koji nije u zvaničnoj riznici. Svaki paket, bio on zvaničan ili ne, jeste najčešće jedna skripta (ebuild) koja opisuje kako se taj softver prevodi i instalira, tako da upravnik paketa zna za svaki paket kako da ga prevede, podesi i instalira. Pored ove skripte, nalaze se još i dodatne datoteke kao što su desktop datoteke koje su bitne za grafička okruženja, a koje obično ne dolaze od autora samih programa. Kao što ste već mogli da pretpostavite, paket ne sadrži izvorni kod programa, već je njegova lokacija zabeležena u ebuildu i tokom instalacije se ona preuzima sa interneta ako već nije preuzeta. Portage nudi i automatsko razrešavanje zavisnosti, što dosta olakšava čitavu proceduru instalacije i nadogradnje. Za pohvalu je mogućnost maskiranja paketa koja pruža dosta jednostavan metod da se paket vrati na prethodnu verziju, ili da se preskoči neka verzija određenog paketa. Ovo može biti dosta korisno ako želite da imate stabilan sistem. Džentu se jednom instalira i potom je potrebno samo raditi nadogradnju paketa, što se zove rolling release, pa tako možete dobiti sistem koji, ako niste ništa zabrljali (prim.aut.), možete koristiti dok vaš računar normalno funkcioniše.

Dokumentacija

Iako ovo sve zvuči komplikovano, težina instalacije i podešavanja se ogleda u dokumentaciji, a za Džentu možemo slobodno da kažemo da je ona i više nego odlična, ali i da podrazumeva predznanje. Treba pohvaliti i domaću zajednicu LUGoNS koja se postarala da Džentuov zvanični priručnik, koji je obavezno štivo tokom instalacije, prevede na srpski jezik i time olakša posao mnogima, kojima jezik može biti prepreka.

Zaključak

Možemo reći da je Gentoo odličan sistem za sve one koji žele apsolutnu kontrolu nad svojim operativnim sistemom i koji su spremni da odlučuju za svaku sitnicu, što se na kraju isplati. Isto tako, nadamo se da će Džentu isprobati i neki sistemski administrator u firmi jer je ovakav pristup zaista pogodan za takve uslove. Ako ste već otvorili Džentuov priručnik, nema boljeg zaključka, nego da vam poželimo srećno kompajliranje!

Linkovi: