subota, 20 aprila, 2024
Puls slobode

Ugovor Republike Srbije sa Majkrosoftom (6. deo)

Autor: Dejan Maglov

Informatika u osnovnim školama i FLOSS

Ovo je jedna od ključnih tema ovog serijala. Kao nikada do sada u ovom serijalu, nalazimo se na vrlo klizavom terenu. Ovo je vrlo obimna tema i može da se sagleda iz mnogo uglova. Odmah na početku da kažemo da kritika nije upućena na račun učitelja, nastavnika i profesora. Zaključci i predlozi navedeni u ovom članku su upravo zasnovani na predlozima samih nastavnika.

Osnovna škola

U ovom članku ćemo se koncentrisati na osnovno obrazovanje. Osnovna škola treba da obezbedi široka temeljna znanja koja mogu lako da se nadograđuju u bilo kom smeru u nastavku školovanja. Kad smo u prošlom broju pominjali medijsku blokadu FLOSS-a, rekli smo da komercijalni mediji ne moraju da pričaju o FLOSS-u, ali da škola mora.

Ima više razloga zašto mislimo da je osnovno školstvo pravo vreme za sva temeljna znanja, pa i za ozbiljnije ovladavanje informatičkim znanjima, a u sklopu sa njima i sa znanjima o FLOSS-u. Tri razloga su osnovna.

Prvi razlog se poklapa sa opštim mišljenjem da je informatička pismenost za dalji život odmah iza funkcionalne pismenosti na maternjem jeziku i funkcionalne pismenosti na nekom stranom jeziku. Kad se zapošljavaš, više niko ne pita da li si pismen na maternjem jeziku, to se podrazumeva. Prvo pitanje je da li znaš neki strani jezik, a nakon toga da li si kompjuterski pismen. Ako je informatika u životu toliko važna, onda i treba da se proučava uporedo sa ostalim temeljnim predmetima kao što su maternji jezik, strani jezik i matematika.

Drugi razlog je plod višedecenijske tranzicije i opšteg osiromašenja. Statistike pokazuju da sve više dece ne nastavlja dalje školovanje posle obavezne osnovne škole. Ovo su porazne činjenice. Srednjoškolsko obrazovanje nije obavezno, zato ovladavanje osnovnom informatičkom pismenošću ne treba odlagati na period srednje škole, pod izgovorom da deca u osnovnoj školi nisu stasala za informatiku. Osnovci su mali sunđeri znanja i predodređeni su da lakše od starijih usvajaju sve vrste novotarija. Ne stoje tvrdnje da informatika ne treba deci koja ne žele ili ne mogu da nastave školovanje nakon osnovne škole jer to je deo opšte pismenosti.

Treći razlog se odnosi direktno na FLOSS u osnovnoj školi. Činjenice da današnja deca, ako imaju uslove u roditeljskom domu, u osnovnu školu donose neko predznanje o informatici. Nastavnici se uglavnom slažu da deca već dosta znaju o računarima, ali su ta znanja nesistematična i nefunkcionalna. Ta znanja su plod vizuelnog pamćenja. Ispravljanje nečega što je pogrešno naučeno, ponekad je teže nego učenje od početka. Ovde FLOSS može da pomogne. Relativno mala zastupljenost FLOSS-a kod nas omogućava da se izjednače deca koja nikad nisu videla kompjuter sa onom koja su viđala samo Windows. Linux je dovoljno različit da poništi već stečena pogrešna znanja, a dovoljno jednak da se preko njega mogu nadograditi znanja iz bilo koje oblasti informatike, ali sada na dobrim osnovama.

Trenutno stanje

Iako se svi slažu da je informatička pismenost deo opšte pismenosti stanovništva, kod nas informatika nije izborila ni približni status maternjeg jezika, stranog jezika ili matematike. Informatika još nema svoj obavezni zvanični predmet u osnovnoj školi. Informatika u osnovnim školama se izučava kroz tri predmeta:

  1. Od igračke do računara (izborni predmet – niži razredi) ,
  2. Tehničko i informatičko obrazovanje (obavezni predmet – viši razredi) i
  3. Informatika i računarstvo (izborni predmet – viši razredi).

Ovakvim stanjem su zbunjeni i učenici i nastavnici. Nastavni planovi ovih predmeta se preklapaju i ponavljaju. Izborni predmeti se ne ocenjuju pa ni učenici ne smatraju da su nešto mnogo važni. Izostanci sa izbornih predmeta nisu sankcionisani ni na koji način, čak ni kroz smanjenje ocene iz vladanja. Izučavanje informatike kroz izborne predmete se pokazalo samo kao čisto gubljenje vremena.

Naše osnovne škole uglavnom nemaju informatičke kabinete, što svodi učenje na papir i olovku. Deci sa predznanjem je to dosadno, a onima koji nisu ni videli računar, to su „španska sela”. Onda i nije čudno što deca beže sa časova izbornog predmeta.

Hardver

Bez računara nema ozbiljnog učenja informatike i ne samo informatike nego i svih drugih predmeta. Čisto učenje teorije ne ostavlja trajan trag u memoriji. Deca mnoge stvari pamte vizuelno. Bez praktičnog rada možda će imati dobre ocene, ali će i dalje padati na PISA testovima jer je takvo znanje površno i nepovezano sa praksom.

Mnoge osnovne škole kod nas nemaju informatički kabinet, pa čak ni računar koji bi im služio kao nastavno sredstvo. Siromaštvo dovodi do toga da i oni koji imaju računarski kabinet, imaju zastarele računare. Činjenica je da se informatika brzo razvija i da najmoderniji računari za pet do šest godina zastarevaju. Naša zemlja nema tolika sredstva da sve škole snabdeva novim računarima, a kamoli da ih svakih pet do šest godina obnavlja.

Šta je rešenje? Prvo treba utvrditi šta će deca na tim računarima raditi. Sigurno je da neće raditi nešto što zahteva previše procesorske snage i veliku količinu radne memorije. Osnovci će učiti osnovne informatičke pojmove: hardver, operativni sistem, aplikativni softver, mreže, internet, komunikaciju i osnove programiranja. Sve to je bolje učiti na starom računaru nego pomoću papira i olovke. Ako je hardver star, softver ne mora biti. Jedini novi softver koji može da pokreće stare računare, jeste slobodni softver.

Kad smo utvrdili da se može odvijati nastava na starom hardveru ali bez gubitka aktuelnosti zahvaljujući novom, aktuelnom slobodnom softveru, onda se nameće i jedino rešenje za nedostajeći hardver u osnovnim školama. Državni organi i javna preduzeća imaju računare koji zastarevaju za ozbiljni rad. Umesto da budu reciklirani, mnogo bolje bi bilo da budu donirani školama koje nemaju informatičke kabinete. Sa malim ulaganjem i uz pomoć lokalne zajednice slobodnog softvera taj hardver može da se opremi sa novim softverom i pripremi za svoju novu obrazovnu ulogu.

Softver

Situacija sa hardverom nameće izučavanje osnova informatike na FLOSS rešenjima. Da li će time naša deca biti oštećena u odnosu na decu iz bogatijeg dela sveta? Mi mislimo da neće. Štaviše, izučavanje osnova informatike je temeljnije na softverima otvorenog koda. Sa druge strane, čitav bogatiji svet se sve više okreće ka FLOSS rešenjima, tako da će poznavanje FLOSS-a biti sve bitnije. Sa treće strane, kad deca kroz FLOSS shvate bazično funkcionisanje hardvera i način na koji korisnik preko softvera komunicira sa tim hardverom, neće im biti teško da posle u višim nivoima školovanja ovladaju specifičnim novim hardverom i softverom zatvorenog koda.

FLOSS ne samo što je, zahvaljujući otvorenom kodu, transparentan i pogodan za izučavanje osnova informatike, već poseduje i veliku količinu edukativnog zanimljivog softvera primerenog osnovcima. Ovo omogućava da preko informatike neka druga znanja koja su stečena u školi, deca primene i vežbaju.

Nativno višekorisnički sistem, kakav je FLOSS, omogućuje bezbednu upotrebu računara bez „treniranja strogoće”. Svaki uzrast učenika može da dobije svoja specifična ovlašćenja koja im omogućuju da slobodno rade ono što je primereno za njihov nivo, a ostalo što nije preporučljivo za njih, zabraniće im sam sistem. Ovo učiteljima i nastavnicima omogućava da se opuste i prestanu da izigravaju „policajce” koji striktno kontrolišu šta deca rade. Čak i u uslovima kada najstarija generacija ima najšira moguća ovlašćenja nad sistemom, nastavnici imaju, sa jednog računara, odličan pregled i kontrolu nad svim umreženim računarima.

FLOSS je manje ranjiv na infekciju računarskim virusima, što olakšava održavanje sistema. Ne samo da se olakšava održavanje sistema, nego se i štedi novac za specifične antivirusne softvere bez kojeg se vlasnički softver ne može zamisliti.

Zaključak

  1. Informatika je deo osnovne pismenosti čoveka i kao takva mora dobiti status ostalih temeljnih predmeta kao što su maternji jezik, strani jezik i matematika.
  2. Bez računara nema ozbiljne nastave informatike, a i u ostalim predmetima računar bi morao biti jedan od važnijih nastavnih sredstava.
  3. Računari koji su završili svoj produktivni rad, mogu da nastave svoj rad u obrazovnom procesu.
  4. Ako ne možemo obezbediti novi hardver, novi softver možemo. S obzirom na to, FLOSS je logično rešenje koje se samo nameće starom hardveru.
  5. FLOSS je jeftin, bezbedan i pogodan za proučavanje osnova informatike, dovoljno različit od vlasničkog softvera da sva deca, bez obzira na predznanje, počinju od nule, a dovoljno je sličan da se znanje usvojeno na FLOSS-u lako može nadograđivati na bilo kojoj drugoj platformi bez ponavljanja.
  6. Višekorisnički sistem koji obezbeđuje FLOSS omogućuje da na istim računarima uče i viši i niži razredi, ali sa različitim ovlašćenjima koji su primereni svakom nivou obuke ponaosob.

Mnogo je razloga zašto je informatika neophodna i to od samog početka školovanja. Ono što sada imamo u toj oblasti, neodgovarajuće je i vodi u zaostajanje za razvijenim svetom. Razvijeni svet kroz FLOSS namerno štedi i masovno prelazi na ta rešenja. Mi smo u prilici da nemamo kud. Za skup hardver i softver nemamo sredstava. Iako idemo sa različitim motivima ka FLOSS-u, mi i razvijeni svet baš uz pomoć FLOSS-a možemo da se nađemo u zajedničkoj tački.

Ovu reformu nije lako sprovesti, ali ako se svi uozbiljimo i krenemo zajedno ka nekom cilju, izvodljivo je. Potrebna je politička volja i bolja organizacija FLOSS zajednica, ali o tome ćemo u nekom drugom nastavku.

Prethodni deo | Nastavak