subota, 20 aprila, 2024
Puls slobode

Mejker NS i Mejker Fest – Intervju sa Zoranom Rončevićem

Autor: Nikola Todorović

Nešto više od dve godine nakon prvog intervjua za časopis, ponovo smo stupili u kontakt sa Zoranom Rončevićem, osnivačem Mejker NS projekta, kako bi nas uputio u promene koje su se desile u ovom veoma značajnom pokretu.

– Zdravo, Zorane. Od našeg prošlog intervjua prošle su dve godine, možete li nam reći u kratkim crtama šta se sve desilo u Mejker pokretu za to vreme?

      Na moju veliku radost i zadovoljstvo, teško da možemo to spakovati u kratke crte. Sada, kada se setim da je u najavi prethodnog intervjua pisalo da je osnivanje mejkerske zajednice jedan od najvažnijih događaja na IT sceni u Srbiji, tada mi je to zvučalo previše optimistički. Danas, posle dve godine rada i aktivnosti, primetan je rezultat, ali ne toliko rada našeg udruženja, već uticaj mnogih srodnih organizacija koje se bave edukacijom mladih.

    Uložili smo silnu energiju i vreme da pomognemo svakom ko želi da se edukuje u oblastima koje, po našem mišljenju, predstavljaju budućnost: digitalna fabrikacija, robotika, mikroelektronika, internetom uređaja (eng. Internet of Things). U našim aktivnostima nalazi se preko 30 radionica koje smo organizovali u okviru internet zajednice mejkera. U to ne računamo rad u okviru sekcije koju organizujemo u Gimnaziji „Jovan Jovanović Zmaj” gde se časovi održavaju jednom nedeljno tokom školske godine. Jedan od bitnih ciljeva koji smo sebi postavili je i promovisanje mladih talenata i njihovog znanja. Svaka manifestacija na kojoj smo učestvovali, donosila je pozive na nekoliko novih. Gledano hronološki, ne samo da je bila prva ozbiljnija izložba, učešće na Balkonu 2016 sada mi se čini kako lansirna rampa. Pokušaću da napravim spisak svih tih manifestacija: Majkrosoft Sinergija (2016), Evropska nedelja mejkera (2016), Balkon (2016 i 2017), RT-RK Zinc konferencija Novi Sad (2016 i 2017), Boš Emadžin konferencija (2017) Sajam mejkera u Beču – vodili smo grupu dece u Beč kao izlagače (2017), Sajam obrazovanja Novi Sad (2017), Arduino dan Novi Sad (2016 i 2017), Mejker Fest (2017).

  Od svih gore navedenih manifestacija, svakako najveći međunarodni uspeh predstavlja odlazak na Sajam mejkera u Beču gde smo poveli grupu srednjoškolaca koji su prezentovali svoje projekte. Bilo je prelepo i uspešno, a za očekivati je bilo da budemo naročito interesantni našim gastarbejterima koji su bili ne malo iznenađeni i obradovani našim prisustvom. Na mene lično, najjači utisak je ostavilo učešće na konferenciji koju je organizovao Boš. Naime, tokom same konferencije, izložbenom prostoru su prilazili i direktori raznih sektora koji su došli iz samog vrha Boša. Bili su toliko iznenađeni i šokirani znanjem koje su predstavili naši srednjoškolci, da su tražili da nakon oficijelnog dela, organizujemo dodatnu prezentaciju tokom koje su bukvalno sa svakim đakom pričali o njihovim projektima.  

– Šta je potrebno da bi se neko kao predavač pridružio mejkerima?

  Odgovor je veoma prost: dobra volja, vreme i interesantna tema. Moram priznati da se do pre otprilike pola godine to veoma retko dešavalo – da se neko javi sa idejom za predavanje. Međutim, u skladu sa opštim utiskom da smo prešli kritičnu masu interesovanja, u poslednje vreme su predavanja i radionice držali novi predavači, uglavnom mlađi predavački kadar sa Fakulteta tehničkih nauka u Novom Sadu. I za naredna predavanja, koja su u pripremi, biće tu novi saradnici. Trebalo je i vremena da potencijalni predavači zaista uvide da se iza paravana našeg udruženja i zajednice ne krije (što ne mislim da je loše, ali nije naša misija) neki skriveni profitni centar, nekakav EU projekat koji treba odraditi i zaraditi. Iz ovoga sledi i odgovor na pitanje ko ne može da bude predavač: ona osoba koja promoviše komercijalni proizvod, proizvod koji nije moguće implementirati dalje u nekoj varijanti filozofije otvorenog koda. Da se razumemo, i Arduino i Razberi Paj su proizvodi koji se kupuju, ali mi edukujemo polaznike kako ih mogu implementirati u svoje projekte i buduće proizvode. Ne interesuju nas gotovi sistemi pametnih kuća koje platite hiljadu evra i montirate u svoju kuću. Može da se priča o tome, ako otvorite sve karte od toga kako se on realizovao, kako izgledaju šeme, prikaz koda aplikacije koja se koristi, itd.

– Prošli put smo razgovarali o sekcijama koje ste pokrenuli u tri srednje škole, da li se taj broj povećao i kako one (sekcije) funkcionišu?

  To je bilo u početnoj fazi našeg rada i smatrali smo da je tu najkritičnija situacija. Mali broj škola i njihovih nastavnika je upoznat sa novim tehnologijama. Da budem iskren, i ne pričam samo o uspesima našeg rada u prethodne dve godine, tu slobodno mogu reći da nismo ni blizu ostvarili ciljeve koje smo postavili. Od ove školske godine radimo aktivno samo u Gimnaziji „Jovan Jovanović Zmaj” u Novom Sadu. U školama gde nije bilo sluha ili interesovanja to je zamrlo. Međutim, ono što je dobro, primetan je porast broja škola koje uvode u svoj vannastavni program sadržaje iz oblasti primenjene elektronike i robotike. Jednostavno, onde gde postoji kadar koji želi da se žrtvuje za decu sa kojom rade, tamo to ne samo da uspeva, već se i razvija.

  – Poznato je da je udruženje “Mejker” najaktivniji evropski član Hakstera. Za čitaoce koji ne znaju, da li možete da objasnite šta je hakster i zašto je značajan za vaše udruženje?

  Od 1. Februara 2018. godine više nije aktivna mreža Hakster ambasadora po svetu, nakon što je novi vlasnik Hakstera kompanija AVNET zaključila da to ne donosi profit. Još jedan tužan kraj sjajne ideje koju su pokrenuli ljudi iz Hakstera, napravili potez (prodali se velikoj kompaniji) i napustili principe otvorenog društva i otvorenog koda. Zato ne bih mnogo o tome. Mogu samo da kažem da smo bili toliko razradili organizaciju radionica da je samo par gradova u Americi bilo aktivnije. To je povuklo i najviši stepen u statusu koji nam je donosio maksimalnu mesečnu donaciju koja se dodeljivala i najveći kontingent hardvera za projekte. Sada smo ostali i bez para i bez hardvera sa te strane. Ali, pare nikad nisu problem – para nema. Znanje i ljude koji to žele da dele je najteže naći, a kad uspete u tome, rezultati su spektakularni.

  – Možete li nam reći nešto više o događaju Mejker Fest koji organizujete u Novom Sadu?

  Ne postoji lepša tema za ovaj intervju od Mejker Festa koji smo prošle godine organizovali u Kongresnom centru Master u Novom Sadu. Sve je počelo od našeg učešća na sajmu obrazovanja u Novom Sadu gde smo organizovali Kreativnu radionicu u okviru koje su đaci na licu mesta izrađivali projekte. Bilo ih je oko dvadesetak na našem štandu tokom tri dana koliko je sajam trajao i ta energija i atmosfera je ostavila sjajan utisak na rukovodstvo Kongresnog centra. Oni su nas pozvali i ponudili da nam praktično ustupe Master centar (za simboličnu cifru zaista) i da organizujemo jednu manifestaciju koja bi okupila mlade inženjere, đake, sekcije da predstave svoje radove. Učestvovali smo i na Balkonu 2016 i Balkonu 2017, tako da smo znali otprilike kako to treba organizovati, ali ono što nismo znali je kakvo će biti interesovanje. Plan je bio da se uzme samo jedna sala za izložbu i jedna sala za neka predavanja koja bi obogatila sadržaj. Par dana pred otvaranje, uhvatila nas je panika kako ćemo smestiti sve zainteresovane u prostor koji je proširen na šest sala za izložbu, jednu za demonstraciju opreme u oblasti 3D tehnologija i jednu za predavanja. Ceo Master centar nam je bio ustupljen za organizaciju. Stigli su i gosti iz Rumunije i Hrvatske, bile su tu i firme poput Majkrosofta, Boša, itd. Prema rečima svih onih koji su redovni učesnici takvih manifestacija, ova možda nije bila najveća, ali svakako je bila najlepša na kojoj su učestvovali. „Košnica i pčele” su najbliže opisu kakvu su atmosferu sva deca i njihovi mentori napravili. Svi su se upregnuli ne samo da pokažu, nego i da objasne kako su nešto napravili. Bili su prisutne i ekipe koje su učestvovale na prestižnom takmičenju EuroBot, sa svojim robotima, otvorenim sa demonstracijom kako to radi. Lepo je gledati na takmičenju kako roboti rešavaju zadatke, ali videti to „ispod haube” kako smo mi to najavili, posebna je atrakcija. Organizaciju je pratila već očekivana reakcija kada je došlo na red finansiranje. Svi su odgovarali: „Da, super je to, ali mi pare ne damo. Znate, deca nas ne interesuju, to nije naša ciljna grupa.” i slično. Međutim, umesto da klonemo duhom, nas je to dovelo u neko stanje ispunjenosti ljutnjom i inata da baš, uprkos situaciji, uspemo u organizaciji. I postigli smo uspeh, došlo je preko 100 izlagača svih uzrasta i preko 200 posetilaca. I da, još da napomenem – nijedno glasilo, bilo novine ili portal, nije prihvatilo da objavi vest o održavanju Mejker Festa.

  – Kakvi su planovi za naredni Mejker fest?

  Kao reakcija na uspeh prvog, naredni Mejker Fest će biti organizovan u trajanju dva dana i mi polako počinjemo sa pripremama, jer je termin održavanja 9-10. jun 2018. godine. Još uvek nismo zaokružili definitivnu agendu, ali prvi dan će praktično biti repriza prvog Mejker Festa, i tada očekujemo veliki broj škola, gimnazija, kao i udruženja da se pojave sa svojim interesantnim projektima. Drugog dana planiramo da napravimo najveću radionicu ikada na ovim prostorima. Ona bi se zapravo sastojala iz više paralelnih sesija različitih tematika prilagođenih različitim uzrastima. Polazimo od prvog časa robotike za najmlađe, a stižemo i do izazova za inženjere – da naprave svoj prvi Loravan uređaj ( eng. LoRaWAN) i registruju ga na The Things Network – Novi Sad platformu.

  – Koji su ciljevi okupili ljude u The Things Network zajednicu i kakve veze ona ima sa Mejker NS pokretom?

  The Things Network (TTN) zajednica na globalnom nivou nastala je u Holandiji, kao rezultat ideje grupe građana da sami postave infrastrukturu neophodnu za realizaciju IoT projekta u oblasti pametnih gradova. Umesto da se čeka da država ili neki veliki telekom provajderi postave nekakav sistem koji bi obezbedio komunikaciju uređaja (senzora) postavljenih na velikom prostoru koji obuhvata čitav grad, oni su odlučili da pokrenu jedan otvoreni softer (open source) projekat kojim bi se to postiglo. Za početak, bilo je potrebno odlučiti kojom će tehnologijom da se obavlja komunikacija na daljinu (više kilometara) uz uslov da se pri tome troši što manja količina energije kako bi udaljeni senzori mogli autonomno da rade duži period (više meseci, pa i godina). Odgovor na to pitanje je upravo Loravan standard, koji je trenutno u velikoj ekspanziji na globalnom nivou, i primenjuje se slikovito, na svim kontinentima. Bitan detalj je i da se za Loravan koriste frekvencije koje su slobodne za ličnu upotrebu (868 Mega Herca u Evropi), što rezultira time da nije potrebno plaćati nikakve licence, dozvole i slično. Na red je došla i oprema koja će se koristiti za komunikaciju, pristupne tačke (eng. Access point). I tu je TTN zajednica uspostavila politiku otvorenog i deljenog pristupa. Ideja je da svako ko sagledava korist od ovakve otvorene infrastrukture, sam postavi uređaj (eng. gateway) koji bi primao poruke od senzora. Ako se oni postave dovoljno visoko (na krov zgrade ili kuće, uzimajući u obzir radijus koji pokrivaju (5 kilometara deklarativno) dolazite do zaključka da je, recimo, za pokrivanje Novog Sada dovoljno nekoliko takvih tačaka. Uz cenu jednog uređaja koja se kreće oko 400 evra, imate situaciju da sa minimalnim ulaganjem dobijate infrastrukturu koja obezbeđuje implementaciju servisa koji mogu umnogome poboljšati situaciju u jednom gradu. Maker NS pokret je prepoznao značaj ovog projekta, i pokrenuli smo formiranje TTN zajednice u našem gradu. Praktično ne postoji granica između ove dve zajednice, možemo ih posmatrati kao jednu.

  – Koji su budući pravci razvoja Mejker NS pokreta?

Prvenstveno nastavljamo sa popularizacijom novih tehnologija, podsticanjem stvaralaštva i pripremanjem što šireg sloja budućih inženjera na dolazeću Digitalnu transformaciju i Industrijsku revoluciju 4.0. Trudićemo se da sve veći broj centara u kojima se već radi na ovom polju, poveže u mrežu, kako bismo jedni drugima pomagali i pospešivali dalji rad. Mislim da ćemo morati da uložimo više energije i truda da slomimo otpor velikih kompanija u Srbiji da pruže podršku generacijama koje tek dolaze, a ne samo da se bore da preotmu postojeći kadar koji može odmah da se uključi u njihovo poslovanje. Da se bavimo regrutovanjem kadra, znam da bi nam podrška bila mnogo veća, ali nismo mi u toj misiji. Nama je ciljna grupa u obrazovnom sistemu, bili to osnovci ili brucoši. Oni koji su završili svoje studije i traže posao, već su opredeljeni za svoju struku. Trudićemo se maksimalno i da ostanemo nezavisni prema državnim, odnosno, vladinim institucijama, jer ako to promenimo, izgubili bismo duh otvorenosti i postali bismo samo jedni od onih koji se bave pravdanjem dobijenih sredstava i „što pre završi projekat” udruženja.

Zahvaljujemo se Zoranu za izdvojene vreme za ovaj intervju i želimo njemu i mejkerima uspešan nastavak razvoja sa nadom da će im se svi zacrtani planovi ostvariti.