Softver otvorenog koda u nastavi – osvrt iz ličnog iskustva na prije i poslije

Autor: Omer Ramić

U ovom članku želim da iznesem lično iskustvo o korištenju softvera otvorenog koda (OSS) u procesu nastave informatike. Nakon nekoliko godina rada u nastavi sa opremom koja je imala instaliran isključivo softver zatvorenog koda (eng. proprietary software) i prelaska na OSS želim da iznesem svoj osvrt i uporedim iskustvo pri radu sa obje vrste softvera i zašto sam se na kraju odlučio na potpuni prelazak na OSS.

Velika restrikcija danas su svakako licence u školama koje se traže i koje djeluju kao sredstva za zaustavljanje razvoja, umjesto da se radi na promicanju akademskog rasta u ovom informacijskom dobu.

Stoga sam želio da eliminišem skupe licence i dosadno (re)aktiviranje softvera svako malo vremena, što je vremenom vrlo frustrirajuće ako dodate veliki broj mašina koje imaju potrebu za ovim akcijama.

Pored licenci, veliki problem je i usporavanje računara koje se vremenom povećava prilikom korištenja Vindouza zbog arhitekture na kojoj se zasniva rad ovog operativnog sistema i načina ažuriranja datoteka (izmjene starih DLL biblioteka sa novijim verzijama). A onda je tu i činjenica da se u nastavi uglavnom koristi starija oprema. Neki programi kao što su antivirusi velikim dijelom doprinose usporenom radu starijih računara.

Dodatni problem koji je vrlo značajan su i privilegije korisnika računara na Vindozu. Vindouz dopušta i računarima koji nemaju administratorska dopuštenja da kopiraju i instaliraju neke vrste programa ili da mijenjaju veliki dio postavki. Što je na kraju dovodilo do novoinstaliranog softvera koji bi se samo na jednom pojavio na računarima i otežao održavanje i uzrokovao gubljenje vremena tokom uklanjanja istog. Svemu ovom nije pomoglo ni prinudno ažuriranje operativnih sistema od strane Majkrosofta na novije verzije Vindouza koje su same po sebi postale izuzetno velike i zahtjevne. Suviše teške za starije mašine koje se koriste u nastavi da bi ih se moglo koristiti efikasno.

Ukoliko težite što boljoj radnoj atmosferi, izuzetno je važno i efikasnost podići na što veći nivo (što manje vremena provoditi u održavanju opreme, a više u efektivnom radu).

S obzirom na to da sam i sam već nekoliko godina bio korisnik Linuks operativnih sistema i softvera otvorenog koda, već sam znao odgovor na sve ove dileme. Nakon konsultacija sa direktorom i drugim izvorima (NPiP i preporuke od strane Ministarstva obrazovanja, kulture i sporta) gdje stoji da škole mogu i imaju pravo vlastitog izbora da u nastavi koriste onaj softver koji smatraju prikladnijim. Nakon testnog perioda korištenja OSS-a na nekoliko računara, ostao sam pozitivno iznenađen zbog potpunog prihvatanja korištenja ove vrste softvera od strane samih učenika. Nove generacije uistinu ne bježe od tehnologije, novih ideja, promjena i rada. Ipak kao prosvjetni radnici imamo dužnost da ih inspirišemo, upoznamo sa alternativnim izvorima i ponudimo im izbor. Prosvjetni radnik treba svakako da ima veliku ulogu i u borbi protiv cenzure i bilo kakvih prepreka koje stoje na putu slobodnog toka znanja i nesputanog širenja informacija, a što i jeste ideja na kojoj se OSS zasniva i razlog zašto postoji. Uzevši u obzir sve ove dileme koje bi bile riješene, prije nešto više od godinu dana došlo je do potpunog prelaska na softver otvorenog koda u nastavi informatike u Osnovnoj školi „Meša Selimović” u Zenici. Iako je sve možda krenulo kao jedan bunt da bi se olakšalo održavanje i pružilo učenicima da imaju jednakost u korištenju softvera eliminisanjem skupih licenci koje neki učenici nisu financijski u mogućnosti da kupe, sve je rezultiralo velikim i značajnim promjenama u radu.

Slika učionice. Fotografija: Omer Ramić

Pozitivne promjene nakon prelaska

  • Nema više usporavanja rada računara, onako kako su radili prije godinu dana tako rade i dan-danas.
  • Nijedan računar u toku godine dana nije imao potrebu za reinstaliranjem, uklanjanjem neželjenog softvera ili dodatnim radom na istom, uz potpunu stabilnost rada bez potrebe za restartovanjem u toku rada.
  • Jednakost u radu svih učenika, svi imaju isti softver, iste verzije bez ikakvog ulaganja. Ovo prije nije bio slučaj. Istina je da je svaki računar imao drugu verziju Vindouza i nezamjenjivu standardnu Ofis 2003 verziju. (u upotrebi su i alternativne besplatne GSuite google aplikacije/classroom)
  • Starije mašine imaju sasvim zadovoljavajuće performanse na LTS verziji Linuksa (Edubuntu 14.04) koji je trenutno u upotrebi.
  • Lokalizacija softvera je sasvim jednostavna za korištenje bilo kojeg jezika, iako sami učenici preferiraju da se radi sa engleskom verzijom.
  • Virusi su stvar prošlosti, nema potrebe za antivirusima koji bi usporavali rad računara.
  • Ono što je za mene još veće zadovoljstvo je indirektno provlačenje ideje kroz umove mladih o podizanju svijesti o slobodi informacija i monopolu nad informacijama koje velike kompanije drže.
  • Uz ovaj softver dolaze instalirani i razvojni alati, kao što je programski jezik Pajton. Editori za pravilno formatiranje sintakse, a što je vrlo poželjno za nove inovativne tehnike i rad sa učenicima. Primjer je uvođenje STEM projektne nastave koja zahtijeva rad sa uređajima kao što su Arduino i Mikro:bit. To sve, naravno, veže programski jezik Pajton, skripte pisane u Pajton programskom jeziku radi automatizacije sistema STEM projekata.

API IoT – Čitanje serijske konekcije i slanje podataka u realnom vremenu na server, npr. kako bi prikazali sve parametre projekta automatizacije recimo plastenika; temperatura, vlažnost zraka i zemlje, automatsko djelovanje kao zalijevanje … Fotografija API-ja: Omer Ramić

Dodatni razlozi ličnog preferiranja OSS-a u nastavi i nauci

Već u 7. razredu osnovne škole, kada se rade praktični radovi u obliku prezentacija, učenicima se predstavlja pojam intelektualne svojine i standarda Creative Commons licence.

Standard otvorenog koda svakako se nadopunjava na ove licence tako što omogućava učenicima da slobodno kopiraju, dijele i koriste tehnologiju besplatno. Veliki broj ljudi koristi softver otvorenog koda zbog toga što imaju daleko veću kontrolu nad određenom vrstom softvera, jer mogu da pregledaju kod i da se uvjere da ne radi nešto opasno ili nešto što narušava privatnost. A mogu slobodno mijenjati i ono što im nije po volji. S obzirom na to da je kod ove vrste softvera sav kod javno dostupan, studenti mogu dosta lakše da nauče kako da stvaraju bolji softver. Taj svoj rad mogu dijeliti sa drugima, pozivati na komentarisanje i kritiku da bi razvili svoje sposobnosti. Kada ljudi pogriješe, mogu dijeliti i te svoje greške, tako da drugi mogu da izbjegnu iste te greške. Ova sloboda ljudima pruža mogućnost da postanu mnogo kreativniji u svom radu.

Bitan temelj ideje OSS-a je svakako i prihvatanje i razvoj otvorenih standarda u svim IT sferama. Nadam se da će u skorijoj budućnosti ove nove generacije koje se ne boje da koriste drugo i drugačije biti uzrok da se izbaci ustaljeno mišljenje da se isključivo sve mora pisati i slati u vord formatu.

Zaključak

Ali kada se uistinu stvari mijenjaju? Ljudi mrze i boje se promjena iako ih priželjkuju, žele da se sve mijenja, ali da se za njih same ništa ne promjeni kada se radi o ličnim navikama. Uzet ću primjer sebe i kolega koji se vrlo često svim silama opiru promjenama da ne bi morali da mijenjaju svoj način rada, razmišljanja, jer nemaju vremena da se nose sa promjenama kojima bi morali da se prilagode. Želim da kažem da promjene nastaju od nas samih, ukoliko se mi mijenjamo, mijenja se i okolina sa nama. Budimo promjena koju želimo da vidimo.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Time limit is exhausted. Please reload CAPTCHA.