četvrtak, 18 aprila, 2024
Puls slobode

Ugovor Republike Srbije sa Majkrosoftom (5. deo)

Autor: Dejan Maglov

PC = Windows?

Moramo prvo da napravimo malu digresiju i da dopunimo prethodni nastavak jednom informacijom. Pomenuli smo da postoje drajveri za čitače sertifikacionih kartica i propratni softver za Linux. Po našim saznanjima, još niko nije uspeo da sa ovim drajverom i softverom preko Linux-a komunicira sa sajtom Poreske uprave Republike Srbije. Sve radi u lokalu, ali prilikom povezivanja sa Poreskom upravom komunikacija sa sertifikatom se ne prepoznaje. Ukoliko ipak neko nađe rešenje za ovaj problem, voleli bismo da nam to javite i podelite rešenje sa ostalim našim čitaocima.

Istorijat

Vraćamo se na temu ovog nastavka. Činjenica je da u našoj zemlji važi jednačina PC = Windows. Sve statistike potvrđuju da Windows pokreće preko 97% PC-a. Pod PC (personalnim računarima) ovog puta računamo desktop i laptop računare. Ovo je svetska statistika. U razvijenim delovima sveta (SAD, Kanada i Evropa) udeo Windows-a je nešto manji zbog većeg udela Mac OS X-a i donekle Linux-a, ali u principu Windows svuda vlada na PC-u.

Da bismo shvatili zašto je to tako, morali bismo se malo vratiti u istoriju. Nešto o toj istoriji smo već pisali u članku o pojmu FLOSS-a u broju 11. Već samim čitanjem istorijata PC-a može se steći prvi utisak u čemu je problem. Prvih deset godina PC-a (1980-1990) Microsoft sa MSDOS-om nije imao praktično nikakvu konkurenciju na toj platformi. Narednih deset godina (1990-2000) nije imao dostojnu konkurenciju i učvrstio je svoju poziciju sa Windows 9x koji je svojom pojavom pokrenuo PC revoluciju. U to vreme Apple Power MAC i IBM kompatibilni PC bili su hardverski različiti uređaji (imali su različite procesore), tako da se nisu mešali i praktično nisu bili jedan drugom konkurencija u softverskom pogledu.

Koliko je PC revolucija na čelu sa Microsoft Windows 95 bila jaka, pokazuje i činjenica da je Apple morao da dozvoli da se MS Office portuje na Power MAC. Apple-ovo zaostajanje za IBM kompatibilnim PC-em kulminira prelaskom Mac Power PC-a sa Motorola na Intel procesore po principu „ako ih ne možeš pobediti, pridruži im se”.

Prvih deset godina PC-a Linux nije ni postojao. Narednih deset godina je bio suviše mlad i slab. Linux-ova ekspanzija počinje tek sa pojavom širokopojasnog interneta. Mnogo je manji bio hendikep imati Windows bez interneta nego Linux bez interneta. Linux se potpuno oslanja na internet. Preko interneta se distribuira, nadograđuje i snabdeva programima. Sve informacije o Linux-u i OSS-u su na internetu, na internetu je i tehnička podrška. Tehničku podršku, programe i informacije za Windows možete naći i kod prvog komšije.

U našoj zemlji masovnije širenje FLOSS-a i Linux-a počinje tek 2005. godine kad su se pojavile prve wireless mreže i ADSL priključci.

Dvadeset pet godina apsolutne vladavine Windows-a se odrazilo na percepciju da je PC = Windows. U poslednjih deset godina iako je Windows dobio dostojnu alternativu, statistika se nije znatno promenila u korist FLOSS-a. Informacije o postojanju alternative se još uvek teško i stidljivo pojavljuju.

Pogledajte i danas bilo koji kompjuterski časopis, TV emisiju ili udžbenik informatike – o FLOSS-u ili ništa nećete moći da čujete, odnosno da pročitate, ili će to biti manje od 1% ukupnog sadržaja.

FLOSS u medijima

Ovde opet dolazimo do začaranog kruga. Nema informacija o FLOSS-u u medijima zato što ne postoji dovoljan broj publike za taj sadržaj koji bi značajno povećao čitanost ili gledanost tog medija. Sa druge strane, korisnika FLOSS-a ima toliko malo zato što ne postoji masovnija informacija o postojanju i upotrebljivosti FLOSS-a.

FLOSS aktivisti su prečesto skloni da za sve nevolje FLOSS-a optuže firme koje stoje iza vlasničkog softvera. Češći uzrok za ovakvo stanje je mnogo prozaičniji. LiBRE! nema članke o BSD-u, ne zato što urednici blokiraju BSD i protežiraju Linux, već zato što nema autore za BSD teme. Slična situacija je i sa medijima. Ne verujemo da bi ijedan urednik odbio dobar tekst ili zanimljivog sagovornika za teme o FLOSS-u, ako mu se ponudi besplatno, a da medij ne sponzoriše neposredno Microsoft. Novac ipak okreće svet. Komercijalni mediji bi mogli da angažuju autore za bilo koju oblast pa i za FLOSS, ali za to nemaju interes jer im neće doneti veću čitanost (gledanost). Besplatni članci i gostovanja su druga priča. Svaka popuna zanimljivim sadržajem je dobrodošla uredniku, ako baš nije vezan ugovorom koji bi mogao biti ugrožen pričom o FLOSS-u.

Komercijalni mediji se uvek trude da im sadržaj bude što popularniji i zanimljiviji. Osamdesetih godina okosnica sadržaja je bila priča o novom hardveru. Priče o hardveru devedesetih godina zamenila je priča o Windows 9x i ostalom softveru za ovu platformu. Početkom 21. veka internet preuzima okosnicu priča u medijima. Danas, okosnica tema medija su mobilni uređaji. Mainstream teme medija su uvek oni proizvodi koji se najbrže menjaju i koji su najprodavaniji u tom trenutku. Tako se stvara interesni krug: gledaoci žele da gledaju (čitaju) o zanimljivim aktuelnim temama, mediji žele veću gledanost (čitanost), a sponzori žele da se pojave u gledanim (čitanim) medijima.

Uprkos tome što je razvoj OSS-a najbrži u poslednjih deset godina u odnosu na druge informacione tehnologije, to nije privuklo medijsku pažnju komercijalnih medija jer se ne očekuje da to privuče sponzora (reklame).

U početku kompjuterizacije mediji sa temama o kompjuterima nisu mogli da računaju ni na sponzore, a publiku je tek trebalo da stvore. Svojim entuzijazmom i upornošću prvi autori su uspeli da se probiju u moru konzervativnih novina i TV emisija i da pridobiju urednike koji su na kompjutere gledali samo kao na igračke. Oni su imali više problema da se medijski probiju, nego što bi sad FLOSS autori imali. Kao što prvi autori kompjuterskih medija nisu mogli da računaju na podršku starih urednika, tako ni FLOSS autori ne mogu da računaju na to da će bez njih urednici naviknuti na već etablirani softver zatvorenog koda početi preko noći da uvode FLOSS u svoje medije bez garancije da će im to doneti profit. Komercijalni mediji već imaju svoju publiku i sponzore koje ne žele da izgube, a pogotovo ne na takav način da ulažu svoje pare u neizvestan eksperiment kao što je uvođenje FLOSS tema.

Druga decenija 21. veka je idealna prilika da OSS probije medijske blokade. Zahvaljujući mobilnim uređajima OSS je već postao mainstream tema komercijalnih medija. O Android-u, Firefox OS-u, Tizen-u se uveliko priča u svim medijima. Doduše vrlo se stidljivo govori o tome kao o OSS-u. Zanimljivo je da autora ovog teksta vrlo često pitaju zašto koristi Linux a ne Windows kao sav „normalan svet”? Onda ih on pita, da li koriste Android na svom telefonu? I on je Linux, da li to znači da ni oni nisu „normalan svet”? Interesantno je da sad svi koriste Linux i to im je normalno, iako ne znaju da ga koriste.

LiBRE! je drugi (prvi je GNUzilla) pokušaj FLOSS zajednice da se probije medijska blokada za OSS. Za razliku od komercijalnih medija LiBRE! ekskluzivno pokriva samo teme o OSS-u. Takođe mainstream tema u LiBRE! je PC, naročito, desktop koji nije više u fokusu medija jer prodaja te platforme pada, uprkos tome što je to i dalje glavna poslovna platforma.

Umesto zaključka

Za sve nevolje ne treba kriviti druge. Stanje u medijima je takvo kakvo jeste. Mediji svoj sadržaj popunjavaju onim temama koje su popularne i donose korist. Njihova uloga je da zabave. Ako uz zabavu donesu i neku korisnu informaciju, odlično, a ako ne, nisu u obavezi.

Ono što je popularno, nije uvek i najbolje. Popularisati nešto što nije popularno, a bolje je od trenutno popularnog, uvek je mučan i pionirski rad koji se materijalno, kratkoročno, ne isplati. Kada bi bili sigurni da će se dugoročno isplatiti, verovatno bi im bilo lakše započeti takav pionirski rad, ali garancija nikad nema. Verovatno su se isto ovako pitali i entuzijasti koji su osamdesetih sastavljali naš prvi računar Galaksija. To im se sigurno nije isplatilo. Nisu ni nastavili svoj rad u tom smeru, ali su sad urednici komercijalnih časopisa o kompjuterima i na neki način im se entuzijazam ipak isplatio.

Mediji nemaju obavezu da bez naknade daju informacije o nečem novom što nije popularno, ali škole bi morale. Trebalo bi da Škola bude prvi i osnovni izvor informacija o bilo čemu pa i o FLOSS-u. Analizu stanja u obrazovnom sistemu ćemo ostaviti za neki drugi nastavak ovog serijala.

Prethodni deo | Nastavak