petak, 19 aprila, 2024
Internet, mreže i komunikacije

Oblaci i katanci: sigurni u oblacima (1. deo)

Autor: Petar Simović

Klaud tehnologija se razvija već neko vreme i duže od deset godina postoje razna rešenja. Ova tehnologija podrazumeva upotrebu udaljenog računara ili virtuelne mašine na nekim udaljenim serverima umesto sopstvene mašine za obavljanje izračunavanja ili čuvanja podataka. Kao i kod društvenih mreža, u upotrebi su i razna rešenja čuvanja podataka u oblaku, od kojih opet neka imaju i besplatne varijante.

Šta se zaista dešava u oblaku, gde se fizički čuvaju naši podaci i ko sve ima pristup njima – teško je reći. To podiže nivo sumnje i skepse kada je u pitanju upotreba ove korisne i delom besplatne tehnologije, kao i rešenja raznih kompanija koje se zasnivaju na primeni ovih i srodnih tehnologija. Mnoge kompanije nude razna rešenja u obliku javnih i privatnih oblaka, softvera kao usluge (SAAS – Software as a service) te čitavih platformi (PAAS – Platform as a service), od kojih je najpoznatija kompanija Amazon. Ne moramo biti ukorak sa najnovijim tehnologijama kako bismo razumeli način funkcionisanja ove tehnologije. Zapravo, mejl servise i mnoge starije poznate tehnologije kao što su VPS (Virtual Private Server), VPN (Virtual Private Network), VNC, SSH i FTP možemo posmatrati kao starija i primitivnija rešenja od PAAS ili SAAS tehnologija i njihovim neophodnim prethodnicama u razvoju.

Međutim, većina softvera koji omogućavaju laku upotrebu ovih tehnologija je zatvorenog koda, pa im je zbog tog razloga teško verovati.

I tu, zapravo, dolazimo do suštine i ključnog pitanja:

„Da li se moramo odreći svoje privatnosti da bismo koristili nove, privlačne i korisne tehnologije?”

Iako odgovor može da varira zavisno od konkretne tehnologije na koju se ono odnosi, u našem slučaju upotrebe skladišnog prostora na oblaku, bila ona besplatna ili ne, na sreću je negativan.

Situacija je interesantna i iz drugog ugla, kada se postavlja pitanje koje ste verovatno i sami sebi postavili pri susretu sa novim aplikacijama za mobilne telefone kao što su, na primer, Votsap (Whatsapp), Vajber (Viber), Instagram i druge:

„Kako se kompanijama isplati da nam daju pet, deset, pedeset, sto ili čak hiljadu nekakvih gigabajta besplatno? Serveri na više lokacija, bekap i redundantnost, instalacija, održavanje, struja, zaposleni, čak i domen koštaju mnogo, a nama se usluga daje džabe”.

Pa, jednostavan odgovor glasi da se informacije o nama prodaju. Bilo da su te informacije zapravo stvarni sirovi sadržaj koji koristimo na nečijem disku ili pak metapodaci (podaci o podacima, vidi broj 26), svaka informacija o nama se vrednuje i prodaje na tržištu.

Kako biste lakše ovo razumeli, recimo da upoznate neku osobu uživo ili na društvenim mrežama i hoćete da saznate što više ili sve o toj osobi. Koliko biste platili da samo saznate kakve podatke ta osoba ima, recimo, na Dropboksu, bez uvida u njih? Šta mislite, koliko biste platili da stvarno imate kompletan uvid u te podatke ili kopiju?

Ovo je takođe zanimljiv fenomen gde besplatne usluge plaćamo odavanjem privatnih i ličnih informacija. Imajte ovo na umu kada budete instalirali novu aplikaciju na pametnim telefonima i kada prihvatate uslove korišćenja bez čitanja istih. Da biste se u ovo lično uverili, pogledajte barem neke od sedam kratkih epizoda iz serijala Do Not Track sa sajta https://goo.gl/m0NVP8 .

Kako bismo ipak koristili pogodnosti besplatnog bekapa, a istovremeno sakrili svoje podatke i metapodatke, koristimo enkripciju, odnosno šifrovanje. Znamo da to nije ništa novo niti je bilo teško pogoditi, ali ovde ćemo se ozbiljnije pozabaviti ovim problemom i predlagati paranoična rešenja koja minimizuju „curenje” vaših podataka sa vašeg privatnog računara.

Zavisno od odabira provajdera skladišnog prostora u oblaku, tj. od toga da li se za registraciju zahteva ostavljanje imejl-adrese, potrebno ju je imati. Iako svako od nas sigurno ima bar jednu, ovde će nam trebati anonimna imejl-adresa koja nema ničega zajedničkog sa vama i ni na koji način ne povezuje baš vas sa sobom. Ovo je poželjno ali ne i neophodno kako bismo pri registraciji, koja će takođe biti anonimna, provajderu ostavili što manje informacija o tome ko smo zapravo mi i za šta koristimo prostor koji nam nudi. Ovo je samo uvod, a u sledećem delu ćemo proći kroz proces kreiranja anonimne imejl-adrese i naloga za uslugu skladišnog prostora u oblaku, kao i kroz proces instaliranja i podešavanja besplatnog anonimnog bekapovanja podataka na oblak.