subota, 20 aprila, 2024
Internet, mreže i komunikacije

Izbor softvera za telekomunikaciju

Autor: Aleksandar Božinović

Mogući bezbednosni propusti

Prosečan korisnik programa za telekomunikaciju ne razmišlja o tehničkim stvarima. Pritom mislimo na sâm program (tj. programski kôd), zatim na prenos podataka preko interneta i na mesto privremenog ili trajnog skladištenja tih podataka. Na svakom delu ove relacije moguć je propust koji rezultira ugrožavanjem privatnosti korisnika. Problem sa vlasničkim programima je to što nemamo uvid u načine zaštite naših podataka. S druge strane, slobodni programi otvorenog koda nam jasno ukazuju na mere zaštite; u tom slučaju, zaštićeni smo onoliko koliko je siguran algoritam za enkripciju podataka koji se koristi. Drugi problem može nastati zbog pronalaženja bezbednosnih propusta u programskom kodu. Veličina propusta donekle se može ograničiti stalnim testiranjem i iznalaženjem novih „rupa”. U slučaju vlasničkog softvera to testiranje radi jedna grupa programera, a u slučaju slobodnog softvera, pored razvojnog tima u projektu, to rade i svi zainteresovani programeri. Oni često nisu deo tima za razvoj slobodnog programa, što znači da više nezavisnih pojedinaca može iz različitih uglova da sagleda materiju i tako da pronađe element programa koji predstavlja bezbednosni rizik. Komunikacija se uglavnom obavlja posredstvom servera. Poruka sa vašeg uređaja najpre se smešta na server, pa se onda upućuje vašem sagovorniku. Koliko dugo se smeštaju ti podaci? Ako je korisnik prisutan na mreži (onlajn), onda nema potrebe da se podaci trajno pamte na serveru. U suprotnom, trebalo bi da se čuvaju sve dok se ne ispostave do odredišta. Svako duže čuvanje predstavljalo bi problem; pritom ne puštamo mašti na volju kojoj svrsi će podaci podleći. Postoje pretpostavke da se podaci prodaju trećoj strani, da se koriste s ciljem procene javnog mnjenja i da se koriste za analizu čiji se rezultati koriste u marketinške svrhe. No, to su „samo” pretpostavke i bez čvrstih dokaza ne možete nikoga optužiti, a kleveta je krivično delo.

Svest korisnika o proizvodu

Tokom upotrebe programa za telekomunikaciju preko interneta, u slučaju tzv. pametnih mobilnih telefona, većina korisnika svoje misli izražava tapkajući po virtualnoj tastaturi na ekranu. Tokom tog akta, razmišlja se više o položaju slova na tastaturi nego o bilo kojem tehničkom detalju naše veze sa udaljenim sagovornikom. Vremenom se taj motorni obrazac usvoji, pa ni o tome više ne razmišljamo. Šta sve oblikuje svest prosečnog korisnika? Najpre, želimo da „to” bude brzo i efikasno. Estetika svesno i nesvesno utiče na naš izbor programa. Tu ubrajamo dizajn okvira programa, pozadinu i specijalne efekte poput tzv. grafikona (smajlija) i stikera (u slučaju Vajbera). Prepoznatljiv zvučni efekat pristizanja poruke još jedan je način da se brend utvrdi u svesti. Sve pobrojano, sem brzine i efikasnosti, predstavlja površinu programa. Tehnički, tj. pozadinski deo predstavlja srž programa. Jedan od bitnih razloga za upotrebu tačno određenog programa predstavlja broj vaših potencijalnih sagovornika koji ga koriste. Ako pretpostavimo da većina odabir vrši na osnovu prethodno spomenutih površnih stvari, onda ni manjem delu novih korisnika ne preostaje ništa drugo no da se odluči baš za taj program, te je broj korisnika u ovom slučaju jači faktor.

Pitanje bezbednosti kao polazna paranoidna misao

Na polju telekomunikacionih programa za mobilne uređaje primat imaju Skajp, Votsap i Vajber. To su vlasnički programi. Njihov kôd je zatvoren, a mnoge njihove usluge su besplatne. Kada korisniku jednog takvog proizvoda pokušate da objasnite da više volite da imate uvid u tehničke detalje i da nijedna kompanija nije vredna toliko da joj poverite svoje podatke (i time narušite svoju privatnost), rizikujete da budete nazvani paranoikom. Kada im predočite koje su moguće slabe tačke lanca komunikacije pomoću ovih programa, čak i da se slože oko toga, ostaju pri svojoj tvrdnji da niko njih ne bi špijunirao i da ne ništa što je od javnog značaja ne kriju. Radi se o tome da je privatnost pravo pojedinca da, između ostalog, svoje mišljenje koje je vezano za određene aktivnosti zadrži za sebe. Sadržaj tog mišljenja ne uzimamo u obzir, već je bitno da je pravo na privatnost povređeno. Time se ugrožava sloboda pogođenog pojedinca. To je činjenica, ma koliki obim potencijalne povrede prava bio.

Zaključak

Krajnju odluku o tome koji će program koristiti uvek donosi pojedinac. Smatramo da pre njenog donošenja, on treba dobro da razmotri mogućnosti slobodnih programa i da se upozna sa mogućim rizicima koje donose vlasnički programi. Na kraju, izbor najčešće zavisi od predubeđenja.