petak, 19 aprila, 2024
Puls slobode

Ugovor Republike Srbije sa Majkrosoftom (3. deo)

Autor: Dejan Maglov

Realizacija strategije razvoja elektronske uprave u Republici Srbiji

U prošlom broju LiBRE! časopisa smo spominjali zvaničnu Vladinu Strategiju razvoja elektronske uprave u Republici Srbiji. Ovog puta ćemo malo analizirati trenutno stanje realizacije te strategije.

S obzirom da je ta strategija bila oročena do kraja 2013. godine, sada je pravo vreme da vidimo šta je bila namera strategije, a šta je na kraju realizovano. Vratimo se opet na načela strategije iz tog dokumenta kako bismo prokomentarisali svaku stavku.

Realizacija vizije i opštih ciljeva e-uprave temelji se na sledećim načelima:

1. Načelo korišćenja raspoloživih podataka po službenoj dužnosti

Pre nekoliko dana, autor ovog teksta je bio u prilici da prisustvuje procesu produženja biometrijske lične karte jednog člana porodice. Za zamenu biometrijske lične karte dovoljno je poneti samo važeću ličnu kartu i uplatnice potrebnih taksi. Ovaj deo je sasvim u skladu sa prvim načelom. Važeća lična karta je dovoljna za identifikovanje lica i ulazak u njegovu bazu podataka gde službeno lice može da proveri da li je lice državljanin Republike Srbije, gde je rođeno i gde je prijavilo svoje prebivalište. Ono što je bilo šokantno je šta se nalazi u toj bazi podataka i kako je dokumentovano da ste rođeni i da ste državljanin ove države. Logično bi bilo da se ti podaci nalaze u nekom centralnom registru koji je povezan sa lokalnom ispostavom MUP-a. Ovaj isti registar bi mogao da služi i za izdavanje pisanog uverenja o državljanstvu (izvoda iz matične knjige rođenih) na zahtev građanina ili nekog drugog organa koji ima potrebu za takvim podatkom o građaninu. U praksi to nije tako. Sada se u bazi podataka građanina nalaze elektronske fotokopije originala uverenja o državljanstvu, izvoda iz matične knjige rođenih itd. Da nesreća nikad ne ide sama, skeneri im nisu bili dovoljno dobri, pa vrlo često takve kopije nisu dovoljno čitljive, te se može desiti da vas vrate sa šaltera i da traže da ponovo donesete papirna uverenja o državljanstvu i o izvodu iz matične knjige rođenih.

2. Načelo jedinstvenog šaltera

Šalter u MUP-u je samo jedan od primera. Ako MUP nema pristup centralnom registru, nego za svoje potrebe fotokopira papirne dokumente, onda priča o jednom šalteru „ne pije vodu”. To još ne funkcioniše. Ako jednostavna procedura, kao što je zamena biometrijske lične karte, ne funkcioniše na jednom šalteru, šta očekivati od dobijanja dozvole za gradnju ili neke druge malo komplikovanije dozvole.

3. Načelo dostupnosti javnih informacija u elektronskoj formi

U ovoj oblasti je napravljen najveći napredak u odnosu na vreme usvajanja strategije. Pokretanjem portala http://www.euprava.gov.rs objedinjuju se na jednom mestu informacije i servisi e-uprave Srbije. Ovaj portal je omogućio lakši pristup javnim informacijama. Javne diskusije o predlozima zakona su, zahvaljujući ovom portalu, postale svima dostupne. Dostupne su adrese svih organa uprave Republike Srbije sa uputstvima kako i na kojoj adresi tražiti informacije od javnog značaja.

Sada je veći problem naći vest da neka informacija postoji, nego dobiti besplatno taj dokument u elektronskom obliku.

4. Načelo dostupnosti elektronskih usluga

Načelo dostupnosti elektronskih usluga je malo širok pojam. Teško je ovo komentarisati u celini po principu ovo je ispunjeno ili nije. Ovde treba prvo videti da li uopšte ima dostupnosti servisima, kojim servisima i u kom procentu, pa tek onda proučiti da li su ti servisi, i u kojoj meri, dostupni osobama sa invaliditetom, korisnicima slobodnog softvera i ostalim „manjinama”.

Portal nudi 161 uslugu građanima (fizičkim licima) od kojih se 77 mogu izvršiti elektronskim putem. Suština portala nije da sve te usluge sam realizuje, već samo da povezuje sve usluge na jednom mestu. Pošto je većina tih usluga u nadležnosti lokalnih samouprava, ovlašćenih pravnih lica, dostupnost istima zavisi od angažovanja pojedinih lokalnih samouprava i tih ovlašćenih pravnih lica. Ako živite u Beogradu, većina ovih servisa će vam biti dostupna. Što se tiče drugih opština u Srbiji, situacija je više loša nego dobra. Na primer, Izvod iz matične knjige rođenih elektronski možete izvaditi u Opovu i Kovačici (opštine grada Pančeva), ali ne i u centralnoj pančevačkoj opštini. Istu radnju ne mogu obaviti ni građani Novog Sada. Nismo sigurni u potpunosti šta je glavni razlog za ovako šarenilo u dostupnosti elektronskim uslugama, ali možemo da pretpostavimo da je razlog tome nepostojanje centralnog registra. Postoji najava da će od maja biti pokrenut centralni registar Matičnih knjiga u Pošti Srbije pa će verovatno i dostupnost biti bolja.

O dostupnosti elektronskih usluga osobama sa invaliditetom, korisnicima slobodnog softvera, „pametnih” telefona i ostalim „manjinama” teško je i pričati, ako smo već utvrdili da mnogi servisi nisu dostupni čak ni u većim gradovima, a kamoli u manjim opštinama.

5. Načelo nezanemarivanja klasičnih oblika pružanja usluge

Za sada, klasični uslovi pružanja usluga su još uvek dostupni građanima. Prvo ukidanje klasičnog pružanja usluge za privredne subjekte se trebalo desiti 01. 01. 2014. kada su trebale sve firme da svoje poreske prijave izvršavaju isključivo elektronskim putem. Ova obaveza je sada odložena do 01.06.2014. i to više zbog nespremnosti nekih gradova za primanje ovakvih prijava, nego što je to zbog nespremnosti privrede da pređe na ovaj servis. Pitanje je da li je to toliko loše što se insistira na primeni elektronske prijave poreza i ukida usluga klasične prijave poreza. Ušteda vremena je evidentna, administracija je manja, jedino što je problem je to što niko nije spreman 100% za tu tranziciju, ni preduzeća ni knjigovodstvene firme ni poreska uprava, a pitanje je i da li je i sam elektronski sistem spreman.

6. Načelo primene IKT-a u novim uslugama

Ovo načelo nije baš napisano jednosmisleno, i mi zapravo nismo uspeli sa velikom sigurnošću da rastumačimo na šta se ovo odnosi. Ako se mislilo na uključivanje mobilnih telefona kao komunikacionog kanala za nove servise e-uprave, onda to nije bila loša ideja. Nije realizovana, ali postoji eksperiment koji je još u probnom periodu. Naime, postoji servis SMS zakazivanja termina za lične karte i pasoše na teritoriji opštine Savski venac u Beogradu. Ovaj servis nije besplatan. Tarifira se cenom klasičnog SMS-a. S obzirom da se realizuje kroz SMS dijalog (više SMS-ova), jedno zakazivanje košta oko 80 dinara. Ovo nije svakako nešto što će da preporuči ovaj servis korisnicima. Naše mišljenje je da bi bilo bolje da se išlo na razvijanje Android aplikacija, s obzirom na raširenost te platforme.

7. Načelo izbegavanja tehnološke zavisnosti

Čitajući strategiju, čovek stiče utisak da ju je pisao neko ko poznaje slobodan softver. Pisac strategije, ako baš ne favorizuje FOSS, onda ga barem stavlja u istu ravan sa vlasničkim softverom. U realizaciji strategije slobodan softver je marginalizovan. Upotrebljeni su uglavnom vlasnički softveri. Izuzetak je samo Firefox, i to više iz razloga što je popularan i na vlasničkom operativnom sistemu. Stiče se utisak da to što pojedini servisi e-uprave rade na Linux-u je više proizvod slučajnosti (postojanje verzija vlasničkog softvera koja se može portovati na Linux: AdobeReader, Java7 Runtime ) nego stvarne namere da se izbegava tehnološka zavisnost. Bez obzira da li su slučajno ili namerno izabrani baš ovi softveri koji su neophodni za servise e-uprave, oni ipak rade na slobodnim operativnim sistemima, i time je sa strane države ipak donekle obezbeđena interoperabilnost. Veći problem prave firme koje obezbeđuju elektronske sertifikate. Preduzeća koja su dobila odobrenja i postala sertifikaciona tela su: Javno preduzeće PTT saobraćaja „Srbija”, Privredna komora Srbije, Halcom i MUP RS. Jedino PTT nudi čitač kartica Omnikey koji navodno ima 32-bitni i 64-bitni Linux drajver (engl. driver). Nismo još sigurni da li i ovaj model radi na Linux-u i da li je podržan sa ostalim potrebnim softverom. Do kraja ovog serijala obezbedićemo vam i ove informacije. Bez barem jednog sertifikaconog tela koje obezbeđuje opremu koja radi i na slobodnom softveru, ne možemo da tvrdimo da je obezbeđena interoperabilnost i da je izbegnuta tehnička zavisnost.

8. Načelo ponovnog korišćenja softverskih rešenja

Ovo načelo se uglavnom odnosi na razvijena softverska rešenja za potrebe isključivo e-uprave. Pisac strategije je verovatno imao na umu razvijanje softvera za e-upravu, a ne samo upotrebu gotovih rešenja. Samo OSS model može da obezbedi ponovno korišćenje, modifikaciju dela ili celine softverskog rešenja. Bez otvorenog kôda to je praktično neizvodljivo. S obzirom na pretežnu upotrebu vlasničkog softvera zatvorenog kôda i gotovih rešenja, pitanje je da li je bilo uopšte potrebno ovo strateško načelo u razvoju e-uprave.

9. Načelo informacione bezbednosti

Sigurnost i pouzdanost softverskih rešenja zatvorenog kôda će uvek biti u pitanju. Od vlasnika softvera zavisi njegova sigurnost i pouzdanost. Korisnik ne može da utiče na to. Afera Edvard Snouden (engl. Edward Snowden) je otvorila Pandorinu kutiju i razotkrila niz namernih ostavljanja zadnjih vrata u vlasničkom softveru koja uprkos tome što su na vreme otkrivena, nisu bila zakrpljena od strane vlasnika softvera. Zato je pitanje koliko se može verovati softveru zatvorenog kôda. Apsolutna sigurnost i pouzdanost ne postoji, ali kod OSS rešenja ste sami odgovorni za sigurnost, a kod vlasničkih rešenja zatvorenog kôda morate da verujete na reč.

10. Načelo kadrovske osposobljenosti

Ovo je ključno načelo sprovođenja ove strategije. Potreban uslov za sprovođenje strategije koja podrazumeva razvoj i upotrebu OSS-a je da postoje stručnjaci koji dobro poznaju i vlasnički i slobodan softver. Potrebno jeste, ali nije i dovoljan uslov. Bez političke podrške OSS rešenjima nema realizacije sistema baziranih na OSS-u ili barem mešovitog sistema.

Umesto zaključaka

Ova analiza Strategije razvoja elektronske uprave u Republici Srbiji pokazuje trenutno stanje. Pokazali smo da je postojala strategija koja je podrazumevala uključivanje i razvoj slobodnog softvera u servise elektronske uprave. Izvedbu vidimo sada, 4 godine posle. Servisi postoje, ali nisu u potpunosti kompletirani. Samo delimično su interoperabilni i zasnovani su na vlasničkom softveru.

Demokratija pretpostavlja vladavinu većine nad manjinom. Vremenom se pokazalo da ni taj sistem nije najbolji pa je demokratski sistem malo modifikovan. Sada je u primeni demokratija koja podrazumeva vladavinu većine na manjinom ali sa zakonskom zaštitom osnovnih manjinskih prava. Čak i da se zanemare svi benefiti od korišćenja slobodnog softvera, država bi morala korisnike FLOSS-a tretirati kao sve ostale manjine i zaštititi njihova osnovna prava.

U Srbiji nije postojala politička volja da se ulaže i razvija OSS pa čak ni da se zaštite prava FLOSS korisnika. Ovo posredno usporava dalje širenje OSS IT industrije u Srbiji, ali o ovome ćemo neki drugi put.

Prethodni deo | Nastavak